Kakav odgajatelj...

Mirjana Milanović, prof.
Visoka učiteljska škola u Petrinji


Istraživanja su pokazala da rezultat provođenja bilo kojeg kvalitetnog programa ovisi o sposobnosti i entuzijazmu odgojitelja koji ga primjenjuje (Weikart, 1972., Smith i James, 1975.) Ako Weikartove kriterije uspješnosti programa usporedimo s Hrvatskom predškolskom praksom možemo uočiti da imamo visoko obrazovano osoblje, učestalo planiranje u praksi i timsko planiranje te uključenost roditelja. Jedino što nemamo, a Weikart također navodi kao obilježje tzv. «programa visoke kvalitete» to je jasan programski okvir.
Odgojitelj u hrvatskoj predškolskoj praksi ima deklarativnu slobodu koja ga usmjerava ka djetetu i njegovoj obitelji, te koja mu nalaže stalan aktivan odnos prema sustručnjacima, novim znanjima i vlastitoj osobnosti. Razvoj predškolskog programa i razvoj odgojiteljeve kompetentnosti usko su povezani i zahvaljujući slobodi i pluralizmu našega pristupa moguće ga je doživjeti i promatrati kao proces koji u sebi integrira iskustvo krajnosti i neprestanog kretanja na njihovu kontinuumu.
Krajnosti se mogu opisati kao dva krajnja dijela jedne cjeline i ako ih prepoznajemo znači da smo sposobni uočiti i razumjeti razlike (Perls, 1973.). Nakon što pojedinac iskusi, osvijesti i raspravi krajnosti u kojima se krećemo one se počinju harmonično odnositi jedna prema drugoj i osoba je u spremna objedinjti (integrirati) svoja iskustva, znanja, djelovanja.
Odgojitelj koji u psihološkom smislu može podržati djetetovo odrastanje spreman je iskusiti različite dimenzije svojeg djelovanja, razlikovati ih i integrirati u cjelovit pristup djetetovu razvoju i djetetu kao jedinstvenoj i neponovljivoj osobi.

Ključne riječi: odgojitelj, krajnosti, kontrola, prihvaćanje, frustracija, osjećaji

Skinite i pročitajte cijeli članak.


Ispiši stranicu